Pravne klinike Pravnog fakulteta univerziteta u Beogradu

Status predmeta: Izborni predmet na četvrtoj godini studija – Pravne veštine

Sekretar pravnih klinika: asist. Đorđe Marković
Koordinatori pravnih klinika: prof. dr Goran Ilić, prof. dr Marko Đurđević, prof. dr Ivana Krstić, prof. dr Mirjana Drenovak Ivanović, dr Bojana Čučković

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu organizuje kliničko pravno obrazovanje putem klinika iz modula A i klinika iz modula B.

Modul A

Klinike iz modula A traju tri semestra. U prvom semestru studenti imaju intenzivnu interaktivnu nastavu u okviru koje izučavaju sledeće oblasti: tehnike intervjuisanja klijenata, tehniku pisanja pravnih dokumenata, pravnu etiku i učenje kroz simulacije suđenja. Nakon ovog semestra, studenti su spremni da rade sa pravim klijentima koje primaju u prostorijama Pravnog fakulteta prema utvrđenom rasporedu. Rad sa klijentima odvija se u naredna dva semestra. Primaju se klijenti slabijeg imovnog stanja, klijenti koji dolaze iz marginalizovanih grupa, kao i studenti beogradskog univerziteta.

Pravni fakultet odvojio je jednu posebnu prostoriju koja je namenjena za rada sa klijentima i temeljno je renovirao (seminar 217), dok je druga prostorija preuređena posebno za simulacije koje su sastavni deo programa kliničkog pravnog obrazovanja, a poznata je kao “sudnica” (amfiteatar VIII).

Modul B

Klinike iz modula B traju dva semestra. U prvom semestru studenti imaju intenzivan interaktivan trening u oblasti za koju se specijalizuju jer su u pitanju teme koje se manje izučavaju u okviru redovnog kurikuluma na Fakultetu. Nakon tog semestra, studenti se šalju u partnerske međunarodne, vladine i nevladine organizacije, gde stiču relevantnu praksu u oblasti iz koje je klinika. Partneri kod kojih studenti obavljaju praksu su: Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, UNHCR, PRAXIS, Beogradski centar za ljudska prava, YUCOM, ASTRA i Atina.

Predmet „Pravna klinika“ na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu

„Kliničko pravno obrazovanje“ (clinical legal education) je interaktivni metod edukacije studenata prava, koji ima za cilj da ih obuči u nekim praktičnim veštinama koje će im biti potrebne da bi svoju buduću profesiju obavljali kompetentno, savesno i sa visokim profesionalnim moralom. Moglo bi se najjednostavnije reći da je to metod „učenja iz iskustva“ (learning from experience) ili „učenja na osnovu činjenja“ (learning by doing).

Kliničko pravno obrazovanje ima dve glavne svrhe:

  • Prvenstveni cilj jeste da studente uči praktičnim veštinama i profesionalnoj odgovornosti, dajući im mogućnost da primenjuju pravo na žive ljude u stvarnim životnim situacijama. Rad u pravnoj klinici studenti obavljaju pod budnim okom profesora, asistenata i advokata koji su im supervizori.
  • Drugi glavni zadatak je da formira visoke moralne standarde za sve koji se bave pravom, a prva lekcija u tom smislu morala bi biti razumevanje i prihvatanje ideje da ljudi bez moći i novca zaslužuju jednak pravni tretman u društvu.

Zadovoljavajući obe ove potrebe, kliničko pravno obrazovanje može generalno imati pozitivan uticaj na kvalitet obrazovanja na pravnim fakultetima. Rešavajući stvarne probleme stvarnih ljudi i učeći se profesionalnim veštinama pod nadzorom onih koji su za to dodatno kvalifikovani, studenti dobijaju priliku da se suštinski zainteresuju za pravo i da sa boljim znanjem i više zadovoljstva završe svoje studije. Nema sumnje da mnogi diplomirani pravnici dobijaju priliku da takva znanja steknu kasnije i sami, tokom svoje prakse; no, put takvog obrazovanja neminovno je parcijalan, obavlja se sporadično i prepušten je individualnim sposobnostima i ambicijama svakog pojedinca. Sa duge strane, pokušavajući da sami razreše slučajeve kojima se bave, umesto da samo memorišu opšte pravne norme i najvažnija pravna načela, studenti razvijaju sposobnost analitičkog i kritičkog mišljenja koje je osobito važno za svako bavljenje pravom. Najzad, trening u pravnoj klinici omogućava studentima da steknu saznanja ne samo o opštim pravnim izvorima nego i o vrednostima koje su od najveće važnosti za efikasan pravni sistem, kao što su vladavina prava, pravda, poštenje, visoki etički standardi.

Kliničko pravno obrazovanje može imati vrlo različite forme. Izbor optimalnog modela programa koji će biti sprovođen zavisi od različitih činilaca, kao što su stepen podrške koji ideja dobije na pravnim fakultetima, državna politika u oblasti obrazovanja, opšti nivo pravne svesti i pravne kulture u društvu itd.

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu organizuje kliničko pravno obrazovanje kroz Kliniku za porodično pravo, Kliniku za obligaciono pravo i Kliniku za krivično pravo (modul A) te kroz Klinika za pitanja diskriminacije, Kliniku za azil i izbegličko pravo, Kliniku za suzbijanje trgovine ljudima, Kliniku za suzbijanje korupcije i Kliniku za ekološko pravo (modul B). Ovo je, razume se, samo jedan od više mogućih modela, koji istovremeno pruža mogućnost za ostale nastavnike i saradnike koji su za ovakav projekat zainteresovani da uzmu učešća u njegovom širenju.

Istorijat

Ideja o kliničkom pravnom obrazovanju pojavila se kao rezultat procene da tradicionalni akademski kurikulum na pravnim fakultetima može dobro da podučava pravnim principima, ali da je neophodno i praktično iskustvo da bi se znalo kako treba primeniti te pravne principe korektno i sa razumevanjem. Koncept kliničkog pravnog obrazovanja bio je prvi put opisan početkom prošlog veka od strane dva profesora, kao varijanta medicinskog kliničkog modela koji se oduvek primenjivao u studijama medicine. Ruski profesor Aleksander I. Ljubljinski, u jednom članku koji je objavljen u Nemačkoj 1910. godine, i američki profesor Vilijam Rou, u tekstu koji je objavljen u Americi 1917. godine, svaki za sebe pisali su o konceptu „pravne klinike“. Obojica su zaslužni za ovaj naziv, na koji ih je inspirisala tradicija medicinske profesije koja zahteva od studenata medicine da se obučavaju na pravim medicinskim klinikama, brinući o stvarnim pacijentima pod kontrolom školovanih lekara.

Poziv za kliničkom komponentom u pravničkom obrazovanju nije bio pokušaj da se samo kopira model pripravničkog staža koji je već tada postojao u mnogim zemljama, prema kome su studenti radili izvan pravnih fakulteta pod supervizijom iskusnih praktičara. Naprotiv, to je bio poziv za ustanovljavanje novog tipa obrazovanja koji bi studentima ponudio mogućnost da steknu iskustvo stvarne pravne prakse i kontekst u kome se pravo razvija, a u okviru strukturisane „laboratorije“ za pravničko obrazovanje.

Kliničko pravno obrazovanje postalo je standardni deo nastavnih programa na američkim pravnim fakultetima počev od 60-ih godina prošlog veka, a u Rusiji, Centralnoj i Istočnoj Evropi u poslednjih petnaestak godina ustalilo se na nešto više od 60 pravnih fakulteta. Pravne klinike poznate su masovno i u državama bivšeg Sovjetskog Saveza, Velikoj Britaniji, Južnoj Africi, Čileu itd., a upravo je u toku osnivanje i u nekim zemljama članicama Evropske unije (na primer, u Italiji). Od nedavno pravne klinike funkcionišu i u našem najbližem okruženju, na pravnim fakultetima u Mariboru, Ljubljani, Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Skoplju, Podgorici, Nišu i Novom Sadu.

Ostale informacije

U 2008. godini, uz podršku misije OEBS u Beogradu, doneti su Minimalni standardi rada na pravnim klinikama i stvorena je Mreža pravnih klinika u Srbiji, kojoj su pristupili Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu i Pravni fakultet Univerziteta Union.

Uz podršku OEBS-a objavljena su i dva priručnika: o tehnikama intervjuisanja klijenata i o pravnoj etici, koji je široj profesionalnoj javnosti predstavljen u decembru 2010. na Kopaoničkoj školi prirodnog prava.

Pravni fakultet započeo je i saradnju sa pravnim klinikama u regionu. Tom prilikom, od 29. do 30. oktobra 2012. na Pravnom fakultetu u Beogradu boravila je delegacija nastavnika i studenata kliničara sa Pravnog fakulteta u Zagrebu, a uzvratna poseta nastavnika i studenata kliničara sa Pravnog fakulteta u Beogradu organizovana je od 26. do 27. novembra 2012. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Prilikom poseta, predstavljen je rad klinika na oba fakulteta i razmatrani mogući pravci dalje saradnje.

Arhive